Sunday, 22 July 2012

Kuma Suzana Fink je ponovo osretila varovanku Athesswari!

Zadnji put sam Atheeswari zajedno s drugom djecom odvezao u kupovinu na želju njene kume gospođe Suzana Fink.

 

Ali kuma u srcu nije imala mir i htila je,  da bude 10. Atheeswarin rođendan nezaboravan. Naručila mi je i također poslala novac uz paket. Bio sam iznenađen da je novac došao u paketu. Obično se novac izgubi na putu. Napisala je, da  joj kupim tortu i zajedno s paketom odvezem do Atheeswari.  Napravila joj je  puno radosti i iznenađenja.  Nešto šo si djevojka  nije predstavljala ni u snu.
Iako je bio školski dan, pitao sam učiteljicu kako bi se omogućilo Atheeswari ostati kod kuće. Na prašnom cestom sam vozio slalom između rupa. Stigao sam u selu Veeramur (cesta je Igoru i Lidiji Fischer poznata, samo, da sada ima još više rupa  . Tada smo zajedno bili u posjetu Aruni , Sheebi i Kasthuri-do tamo  ima dosta vožnje). Stigao sam malo umoran, ali to je  brzo prošlo, kad sam video koliko je sretna i iznenađena Atheeswari.  Kada je  uzimala stvari iz  paketa je samo gledala na veliko. Ponavljala je riječi: "Oh, koliko mnogo stvari, oh kako je dobra moja mama".  Dobila je lijepu odjeću. Več dugo je željela lutke i bila je u paketu. Bio je tamo čak i medo, poseban dar kume. Bila je  vrlo zadovoljna. Stisnula ga je i rekla: "Mama ti nisi ovdje, da bi te mogla zagrliti i reći ti koliko te volim, ali sada ću umjesto tebe zagrliti  meda i on će sada spavati sa mnom." U paketu je bila i slika kume: "Oh, napokon sam dobila sliku moje majke"  i poljubila je sliku. Zahvalnosti nije bilo kraja ali kad sam donio tortu iz automobila bila  je šokirana. Ljudi iz sela su gledali i govorili: "Atheeswari je stvarno sretna, da ima tako dobru, milu majku, koja se brine tako lijepo o njoj." Kada smo rezali tortu ju je Atheeswari nesebično ponudila svakomu  komad. Kad su se posladkali je učinila jako lijepu gestu. Pitala me: "ujak, dali bih me odveo  u školu, da dam komad torte i mojoj učitelljci, jer bez nje ne bi bilo majke. Ona mi je pomogla, da sam došla do majke "(mislim, da se Lidija i Igor još e sjećaju,  kad je učiteljica poslala nekoliko djece, koja su bila hitno potrebna pomoć, kad smo bili kod Arunine  kuće). Odvezo sam je u školu. Učiteljica je bila iznenađena i oduševljena i rekla: "Znala sam, da si jadna , dobra djevojka, ali , da imaš tako dobro srce, nisam mogla niti zamisliti. Ja sam jako sretna, da sam ti pomogla i , da imaš tako dobru majku, koja brine o tebi tako lijepo. Sada znam da te čeka lijepa budućnost. "
Bili smo sretni mi, sretna je bila djeca, jer su se i pomalo  posladkali , kad smo  podijelili ostatak kolača između njih. Sve je to bilo jedinstveno i  nezaboravno.
Atheeswari se je neprestano zahvaljivala. Najbolji osjećaj je vidjeti nasmijane oči, koje sije s oduševljenjem. Trud je nagrađen.
Stalno mi je govorila, da rećem majci, da je  ljubi ,da je neizmjerno zahvalna i, da če moliti za nju. Želi joj sve najbolje u životu.
I ja bih se zahvalio gospođi Suzani Fink, jer ona mi je dala priliku, da bude sretna njezina djevojka. To je za mene jedan od najljepših dana. Kuma može biti primjer za sve nas. Njezina gesta vrijedi svega divljenja. Ljudi poput nje su pravo bogatstvo života.

“Who am I to pretend to be blind & not see their needs? Every child have right to bright future.” Children in need have dreams too, but their dreams are rarely given a chanse to blossom. Sponser a child today to change a life.